Fez

Danas moj Ane ima 14 godina. Sretan rodjendan braco!!!!
Puno poljubaca!!!!

Evo ga, je li ga cujete? Stigao je. Stigao je kraj. Nisam plakala koliko sam mislila da hocu. Cudno. Mislim za mene koja mrzim rastanke. Vjerojatno zato sto znam da je vjerojatnost da cu ponovo vidjet sve ove ljude nikakva pa mi to sve dodje toliko tuzno/depresivno/ironicno da mi nema druge nego se osmjehnut...Mozda je to samo indikacija da sam u depri ili da mozda imam orla u glavi, a mozda je i svizac zamotao cokoladu u omot...Ma 'ko zna vise...
Nisam znala da proizvode aute marke Dada. Mua. Cini se da sam stigla na kraj svoga puta. I ovaj blog takodjer. Kad se okrenem i pogledam iza sebe vidi koliko se toga zapravo lijepoga dogodilo. Bilo je ovo lijepo putovanje. Ispiti, Prom i Graduation i evo me doma...
Danas sam gledala slike iz skole u Rijeci. Svi su se toliko drasticno promjenili....Ili sam mozda ja ta koja se zapravo toliko promijenila? Strah me je da kad se vratim doma da necu imat o cemu pricat sa svojim prijateljima, a meni barem nikad nije falilo tema za razgovor...
Da li vam se ikad cini da neke pjesme opisuje vas zivot? Meni stalno. Danas sve tuzne i sjetne dodiruju barem jedan dio mog boravka u Americi. "I am leaving on the jet plane"...Trebala bih tuziti autora sto mi je ukrao i uglazbio osjecaje i dobivenim novcem priustit si faks u Americi....Kad bi barem bilo tako jednostavno.
Danas smo imali Ice cream Social na terasi doma. Kad sam sisla dolje, na stolu je stajala ogromna torta na kojoj je pisalo "Goodbye Dada and Jutta". Tada me osinulo da je gotovo. Gotovo. Gotovo. Zoe je rekla par rijeci o Jutti, Liz o meni. Dobila sam veliku cestitku sa potpisima i porukama cura iz doma i CK majicu. Jako lijepo. Plakala sam tek kad sam dosla u sobu. I odlucila sam. Nema vise plakanja. Bas kao LuLu. LuLu - DaDa. Samo sto je razlika u tome da je ona dolazila u boarding school, a ja odlazim.
Bila sam i na sajmu u Birminghamu danas, odvazila sam se i otisla na slobodni pad. Bilo je super i sad mi je zao sto nisam isla na to u Cedar pointu. To sam ja, uvijek nesto zalim u zivotu...Nevjerojatno.
Ovo je bio preskrasan dan.
Prekrasan.
Tko god je rekao kako je sve sto je lijepo kratko traje bio je u pravu. Sad sam ljuta na Time. Mislila sam da smo poslali prijatelji od one srijede. Cini se da nismo. Tako to ide kod mene, uvijek krivo procjenim ljude i ja uvijek zavrsim kao ona koja strada...A valjda i to netko mora.

Upravo je jedan tip kupio dres s potpisima skolskog hockey tima za $500. Anbelivabl.

Danas smo imali dva tima na fizici, moj tim koji je predvodio Drew i zvao se Fizzux i drugi tim koji je predvodio Steve, Dark Side. Ugl to je blo kao malo natjecanje tko ce prije ponuditi tocan odgovor. Vodili su nas 9:3 da bismo na kraju sata dosli do 11:11. Kako bih nekad ja prva odgovorila prof se cijelo vrijeme zezao kako je najbrzi citac u grupi iz Hrvatske. Krepali smo od smijeha. Danas je bio i zadnji Yoga Club meeting. Isli sao na vecer u Pita Caffe, to je middle eastern reataurant pa samo tamo vecerali. Bilo je jako simpa i opusteno. Kad smo dosli nazad u dorm, houseadvisorica se naljutla na mene jer sam ostala sat vremena duze nego sto mi je dopustila i onda sam ja bila malo bezobrazna tako da je sve ispalo naopako, ali sam se kasnije ispricala i za iskupljenje isla bacit smece, iako nije bio moj red, ali sam mislila da je to nekako na meni posto sam se ponijela neodgojeno. Nekad mislim da bi me mama bas s gustom opalila kad bi vidjela kako se ponasam. Ne bi, ne bi, mamica moja draga. Jedva cekam da ju vidim.
Pozdrav svima.

Dakle odusevljena sam anatomijom. Iako je PUNO teza od genetike, sto se da zakljuciti premamojim ocjenama, jako je zanimljiva. Upravo smo danas imali lab practical - seciranje macke. Nije uopce bilo tesko. Sartorius i common cartoid artery su bila dva najteza pojma. Imali smo i nekoliko bonus pitanja. Jedno je bilo "Iz koje zemlje je prilozeni novcic" i ono na quarteru jasno pise Bermuda, kad moja frendica odgovori da iz Kanade. Crkli smo od smijeha. Ugl, moja macka koju sam secirala je bila toliko debela da bi se Mr. Tufts svaki put zgrozio kad bi nam dosao odgovoriti na pitanje. Moj partner inace, Chris, je zivi smijeh. Pod milim Bogom nista ne radi. Cak moram sama nosit macku jer on gospodin nema rukavice. U jednom trenutku mu je bilo dosadno pa je odlucio probusiti macki jezik. Odvratno. Kako jedna drugi tip isto ima debelu macku, stalno se sa njim nateze "kako je nasa macka deblja jer je Mr. Tufts rekao kako je to najdeblja macka koju je on vidio sto znaci da je nasa macka bolja od njegove i nasa je deblja. Vidi ovo, vidi...(masuci sa slojem sala koje je bilo zakaceno za pectoralis major)...Aha, siguran sam da tvoja macka ovo nema. Mi smo bolji, nasa macka je deblja"...Kao malo dijete. Dodje mi da mu kupim jednu veliku lizaljku. I to ti je onda kapetan nogometne momcadi slijedece godine. Ja kazem jadna takva momcad. Inace jedan tip je drugom tipu probusio gume na autu i kljucem urezao slovo Z na novu farbu tako da sad ima nick Zorro. Kazu da ce ga izbacit, ma tko ce znat.
Puno pozdrava!!

Danas je zadnji dan akademske godine, jos imamo 3 dana ponavljanja, 4 dana ispita i to je to....Jucer sam bas bila u teskoj bedari, shvatila sam sto sve moram ostavit ovdje, sve prijatelje, svoju host obitelj...Danas samo dobili godisnjake, bas su super. Jucer smo imali assembly za nagrade (najbolji ucenici u odredjenim predmetima) i ja sam sa 2 jos cure dobila za povijest...Tako su svi pljeskali da sam dobila najveci aplauz, moja luda cimerica se tako glasno derala....Uopce to nisam ocekivala, pisala sam zadacu iz matematike na koljenima kad oni mene procitaju, ostala sam zbunjena ko pegla....Ja internacionalac pa dobila nagradu za americku povijest.....Smijeh. Dobila sam knjigu o Maineu otkuda je moj prof i tako lijepu posvetu mi je napisao da me bas ganulo. Kasnila sam na sat posto sam morala zavrsit projekt iz fizike i kad sam usla u razred, svi su mi poceli pljeksat....E nemate pojma koliko bi htjela ostati barem jos malo, samo malo...Imali smo i lacrosse team goodbye party i nasa trenrica je djelila nagrade za igraca koji je najvise napredovao, najvrijednijeg igraca, i nagrada trenera i ja sam dobila za igraca koji je najvise napredovao i onda je tako lijepo rekla o meni da sam skoro pocela plakat i kako moramao ostat u kotaktu tako da mi je ful bilo krivo sto je totalno nisam voljela....Al eto...Prosli tjedna smo imali Cook club meeting i napravila sam tako odlicne skampe na buzaru da su svi prste lizali....Dobra nasa hrvatska kuhinja...Sutra idem u Cedar Point, Ohio (zabavni park sa najvecim rolerkosterom na svijetu) i u nedjelju na zabavu kod jednih ljudi iz crkve...Eto, sad moram ucit za svoju prezentaciju iz fizike...Pozdrav

TIME IS ON MY SIDE....OH, YES, IT IS.....

Ja se pred sat vremena vratih iz New Yorka. Bilo je....FANTASTICNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ovo mi je bio jedan od najljepsih vikenda u zivotu. Vidjela sam cijeli NYC po noci sa Empire State Buildinga, nesto najljepse sto sam u zivotu vidjela, prosetali smo se 5th Avenue, otisli na Times Square gdje smo bili sve do pola noci, a osvjetljeno da imas filing kao da si usred bijela dana, BILI NA TELEVIZIJI AMERICKOJ, razgovarala sa NYPD blue policajcem, vidjela Statue of Liberty, Brooklyn bridge, mjesto di su tvinsi bili, Central Park, cijeli Manhattan propjesacila, vozila se podzemnom, bila u grand central station, kupila falsi Rolex (za 15 dolara za Andriju, izgleda kao avion), prosetala Broadwayem i vidjela DENZELA WASHINGTONA koji je stajao 3 metra od mene, vozila se u ricksahw (bicikla sa prikolicom, vrsta prijevoza) tip je morao voziti nas 4 zenske, skoro su mu noge otpale, dozvali taksi kao na TV-u i vozila se u tom zutom taksiju i vozac nam je bio iz CRNE GORE pa nam je dao skonto, zamisli, bila na Wall Streetu.....Bio je i neki food festival pa smo i tamo bili, dvadeset blokova dug, nekoliko stotina tisuca ljudi, jela sam New York Cheese Cake...I onda je najzgodniji tip u skoli dosao po mene na aerodrom.....Ja ne znam, ali mislim da bolje ne moze. Sve u svemu OCARANA SAM New Yorkom i vratit cu se ponovo, to je sigurno, predivno je. Grad je toliko cist da i sama nisam mogla vjerovat, a ljudi ne hodaju nego trce. Ekipa je bila ista kao u Charlestonu, a.k.a. super drustvo.
San mi se ostvario, a sada na redu i drugi dio cilja, Dandza zna nas dijl. (WINK WINK) Eto toliko od mene u ovom kratkom javljanju, sad se zurim ali javit cu se sa podrobnijim izvjescem!!!!!!!! POZDRAV!!!

Hvala Andriji, Draganu, Mariu i godpodji Katici na najboljem vikendu ikad i SUPER kuhanju!!!!!! Ne mozete zamislit koliko sam vam zahvalna na svemu sto ste ucinili za mene!!! Hvala od srca. Da sazmem sve u nekoliko rijeci: Dino Merlin, domaca juha, janjetina i Ypsilanti. Sve ostalo je suvisno, ali slijedi u slijedecem blogu.
POZDRAV!!!

Poceo je i 4. quarter skolske godine (zapravo, pocinje u uto, ali ocjene su tu tako da je prakticki to to). Pridruzila sam se lacrosse team, igram u junior varsity i mislim da dosta dobro igram. Cijeli dan nisam nista jela osim par keksa jer jednostavno nisam gladna, tako da sam se skoro onesvijestila jer smo trcali oko 2 milje. Evo kako to otprilike izgleda:

Nesto vise o lacrossu:
Lacrosse is a spring and summer team sport played by two teams of ten players each who use netted sticks (called crosses in French) in order to project a small rubber ball into the opponents' goal.The sport is of Native American origin. Its native name was dehuntshigwa'es in Onondaga ("men hit a rounded object") and da-nah-wah'uwsdi in Eastern Cherokee ("little war"). It was usually played over the range of 3-10 miles. Since there was only one ball, players would concentrate on injuring their opponent with the sticks. Sometimes the game would last for days. Today, lacrosse is popular mainly in North America. The World Lacrosse Championship for men and women is played every four years.

Variants of the game include field lacrosse (played outdoors), box lacrosse, indoor lacrosse, and women's lacrosse.


Oprema:


Teren:

Fora sport. Tko zna, mozda sam neotkriveni talent...

To su bile njegove zadnje rijeci. Koji je on covjek bio...

Kad je imao 10 godina njegovog najboljeg prijatelja Zidova su izbacili iz crkve u koju je on isao u Wadowicama. Na to mu je papa prisao i rekao: "Zar ne vide da smo svi mi djeca istog Boga? Oni to nikad nece razumijeti". 10 godina je imao. Jos sam se nasmijala kad mu je Jim Caviezel dosao u posjet 2004. nakon sto je snimio "Pasiju" i kad ga je Papa pitao sto misli o tome sto je glumio Isusa Krista, J.C. je odgovorio u sali nesto u stilu: "Imao je 30 godina i jos uvijek je zivio s mamom. Stalno se druzio s 12 istih tipova. Cini mi se da je bio Talijan", a Papa mu je na to odgovorio: "E vidis, ja sam uvijek mislio da je bio Poljak"...Div, div.
Bas sam se sjetila kako sam 5.6.2003. pjesacila od Resetara do Srdoca u 4 i pol ujutro kako bih uhvatila bas s Ivom da odemo na Deltu docekat Papu posto moj 18B ne vozi nedjeljim i praznikom, kao da zivim Bogu iza tregera. Mifi je u drugoj zupaniji skoro pa joj bus cesce vozi :). Obukla sam bijelu trenerku koju je tata kupio od postara, zutu majicu (mama mi ju je kupila u Getrou, hehe). Bila sam sva ponosna jer sam se obukla u boje Vatikana, i jos sam imala veliki sesir posto je bilo neopisivo vruce i sparno. Kako je jos bilo rose na zemlji, a ja sam kasnila kao i obicno morala sam prijeci preko brda zemlje tako da sam imala i blatne mrlje, ali tu srecu, radost i nestrepljenje nista ne bi moglo upropastiti. Kad smo napokon dosli na red da udjemo na Deltu, smjestili smo se u svoj kantun. Ispred nas su bili neki mladi koji su cijelu noc tamo proveli. Tip je valjda setao bos po parkiralistu prije te noci jer su mu noge bile uzasno prljave. Mi smo krepivali od smijeha...I onda je on dosao, a svi smo vikali "Papa, mi te volimo", i "John Paul II, we love you", pjevali "Krist jednom stane na zalu", i kad smo dosli do "Rajska Djevo", on je poceo mumljat, ali jadan od iznemoglosti nije mogap pjevati...Bas mi se smilio i od tada sam shvatila da ga neopisivo volim. Kao da mi je djed. Kad je poslije rekao: "Pozdravljam te, ljubljeni hrvatski puče! Hvala i tebi, mladeži hrvatska. Neka te Bog blagoslovi, zemljo hrvatska! Bog te blagoslovio! Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi!" nisam se mogla suzdrzat nego sam isla plakat...

Koliko ce mi nedostajati...
Kako ce ovaj svijet bez njega funkcionirati? Moja host baka mi je rekla: "Sjeti se jednog dana da si zivjela u doba VELIKANA".

Sto reci o covjeku poput njega? Puno ces mi nedostajati. Hvala ti na boljem svijetu. Velikani nikad ne umiru. Puno te volim.

Zbogom, dragi Papa!

Danas nam pocinju praznici, sta da kazem nego napokon. Jucer je bila cijela tragedija u domu, neke cure su se medjusobno optuzivale za kradju robe posto non stop posudjuju jedna od druge, sve spletke i tajne su izasle na vidjelo. Cinilo mi se kao da sam na filmu, pravom americkom tinejdjerskom...Saznala sam i da mi cimerica povraca, ne mogu vjerovat, pogotovo jer nikad nisam mislila da bi ona jer nije bas jako mrsava...Ali nekako su mi se kockice poslozile, svaki put poslije vecere bi se isla "otusirat" i onda bih cula povlacenje vode u wc-u....Ma ne znam, stvarno svasta. Sad imam povijest, moram ici...Idem kod svoje host obitelji preko praznika i onda par daan kod Liz i Priye, nadam se da ce biti zabavno. Jos je i Ariel rekao da cemo otic van koji put i to, pa evo. Cak me i Adam pitao ako zelim hang out s njim...Tko bi rekao, ha? Ja sam mislila da me ful mrzi posto sam se nekako distancirala od njega, sigurna sam da sam mu se svidjala, ali on se meni nije i sta cu ja sebe na ista prisiljavat. Ipak, bas sam se iznenadila, pozitivno, drago mi je da mozemo biti frendovi. Nasla sam si super tetovazu koju cu staviti jednog dana kad se odselim od kuce jer bi me tata zadavio da se tetoviram. Valjda jer je onaj njegov ameterski istetovirani bokser toliko rastegnut da izgleda kao ruzni spljosteni bernardinac. To si je tetovirao kad je imao 15 godina i cijelo ljeto je morao nosit duge rukave da mu did ne vidi i jedan dan je bilo jako vruce i on je zaboravio tako da je skinuo majicu. Kad je did vidio poludio je...A meni ce moj tata nesto...hehe...Nasla sam si i posao preko praznika, slanje kuverti, $7 po satu. Super. To je to od mene. Najvjerojatnije necu pisat neko vrijeme, ali zato slijedi jedan dugacki post sa svim dozivljajima...
E da, opet je pao snijeg danas...NEEE!!!
Sretan Uskrs svima!

Dakle, danas je Sv. Patrik, inace zastinik Irske...Ameri imaju fora obicaj, svatko treba nositi nesto zeleno, inace budes ustipnut. Simpa. Cijela dining hall se zelenila danas...Ovaj jedan moj ZGODNI (i rosasti, naravno) frend je Irac, pa sam ga danas iznenadila svojim poznavanjem Irske...hehe...Sutra pocinju praznici. Napokon. Imala sam tri testa danas i uopce nisam spavala, anatomija disekcija morskog psa i lignje, fizika toplina i enegleski vocabulary...Tesko za poludit, ali eto prezivjela sam. Dan je po jos necemu poseban, ima nesto u tim cetvrcima prije praznika...
Pozdrav svima!!!!

P.S. U Rijeci i Zagrebu je sve dobro, danas mi je Alka opet poslala poruku, svi su dobro (koliko se dobro u takvim okolnostima moze biti). Bas mi je laknulo. Ja sve gledam najcrnje, a sta cu kad sam pesimist i pol. Idem po onom principu Nikad se necu razocarat. Kao sto sam mami govorila kad sam bila mala, I___________O___________I se bolje osjecam. Moram ostat pozitivna, barem dok sam jos ovdje, ovih par mjeseci. Posto je kod mene non stop oblacno i sve je prekriveno snijegom upalit cu si lampu, stat kraj zarulje i skupljat dobre vibracije, nema mi druge..hehe..U skoli je danas bilo dosadnije nego obicno, ne znam ako je to uopce moguce. Test iz matematike je prosao dobro, doduse, ili mozda sama sebe uvjeravam da je bilo dobro...Inace svaki put kad mislim da je dobro, bas i ne bude, najolje da pokucam u drvo - kuc, kuc...'ko je? Ma ja sam sine...Udji, tata....

Nikad nikad ne bih pomislila...Jucer sam otisla na net procitat sto se dogadja u Rijeci i Hrvatskoj i prva vijest me sokirala...Osam mojih prijatelja iz glazbene je stradalo u Zagrebu. Prvi put skola ode na natjecanje iz solfeggia i eto sto se dogodi. Plakala sam cijeli dan jucer, nisam mogla doci k sebi sto se dogodilo. Bilo je jako jako ozbiljno. Samo sam se molila Bogu da ih svih spase, pogotovo M. koja je gadno stradala. Odmah sam se sjetila onog "Djuro" i samo su mi suze navrle na oci...A ja ovdje 3 pizde materine daleko od svih, ne mogu pomoci ni da hocu...Ma ne znam, tuzna sam.
Alka i Loki su mi poslale mail tako da su me smirile, i mama me nazvala pa mi je procitala sto tocno pise u novinama posto sugavi Novi list da samo dio informacija u stilu "Kupite novine za procitat ostatak"...Djubrad. Alka je sama bila u nesreci, ali je na srecu prosla s laksim ozljedama. Bas sam razmisljala, ona mi je jedna od najboljih prijateljica, sta bi ja bez nje? O kakvim ja glupostima razmisljam kad sam u depri...Ovako pesimiticna, a ne trebam biti. Svi su zivi, hvala dragom Bogu. Ne mogu vjerovat, skoro su stradali sbog svog talenta, koja ironija...
Nevini stradaju, a olosu nista. Kuda ide ovaj svijet?

What good is sitting alone in your room?
Come hear the music play.
Life is a Cabaret, old chum, come to the Cabaret.
Put down the knitting, the book and the broom.
Time for a holiday.
Life is a Cabaret, old chum, come to the Cabaret.
Come taste the wine, come hear the band.
Come blow a horn, start celebrating;
Right this way, your table’s waiting.
No use permitting some prophet of doom
To wipe every smile away
Life is a Cabaret, old chum, come to the Cabaret!

I used to have a girlfriend known as Elsie,
With whom I shared four sordid rooms in Chelsea.
She wasn’t what you’d call a blushing flower.
As a matter of fact she rented by the hour.
The day she died the neighbours came to snicker:
“Well that’s what comes off too much pills and liquor.”
But when I saw her laid out like a queen,
She was the happiest corpse I’d ever seen.
I think of Elsie to this very day,
I remember how she’d turn to me and say:
“What good is sitting alone in your room?
Come hear the music play.
Life is a Cabaret, old chum, come to the Cabaret.
Put down the knitting, the book and the broom.
Time for a holiday.
Life is a Cabaret, old chum, come to the Cabaret.

And as for me, as for me,
I made my mind up back in Chelsea,
When I go, I’m going like Elsie.
Start by admitting from cradle to tomb
Isn’t that long a stay.
Life is a Cabaret, old chum,
Only a Cabaret, old chum,
And I love a Cabaret.

Hvala Bogu nedjelja je pa sam se ranije probudila, vec sam bila u crkvi i tako. Jedna gospodja (Katica) mi je ponudila ako bi isla kod nje doma za Uskrs posto sam joj rekla kako su moji hostici Zidovi. Vrlo lijepo od nje, stvarno ima dobrih ljudi na svijetu jos uvijek. Ja ovako sama k'o cuk...
Nama je zavrsila predstava. Drago mi je jer sam toliko bila umorna svaki dan da nisam imala vremena za pocesat se, a kamoli spavat jer sam morala pisat zadacu. Tako da sam zivjela na kavi. U srijedu smo imali preview za profesore i dobili smo OGROMNI pljesak. U cetvrtak smo imali opening najt i bilo je ok samo sto sam imala veliku tremu, ali Jutta mi je poslije rekla da je bila jako ponosna na mene i da je svima u publici govorila OVO je moja prijateljica...Petak je isto bilo super i ova jedna cura koja je super glumica me totalno ishvalila i cak su me par osoba pitale AUTOGRAM i rekli da im treba posto cu s takvom glumom i nastupom vjerojatno jedan dan postat poznata glumica. Tako da sam podjelila svoje prve autograme...Dosao je i Ariel i toliko me izgrlio da mi je bilo neugodno. Dobila sam i cvijece od mame od jednog decka (svi smo dobili). U petak sam pocela pjevat na krivi ton jer nisam cula ton koji mi je pijanist odsvirao posto je klavir iza barsunaste debele zavjese, a morala sam promjenit tonalitet, ali hvala Bogu samo je prva nota bila kriva, poslije sam se snasla zahvaljujuci mom "glazbenom talentu" (jea, rajt). U subotu je bilo super. Dosla me gledat i moja host mama i bila je bas zadovoljna mojom izvedbom. Kako se u Cabaretu radi o pocecima nacizma, ja sam glumila Fraulein Schneider, staru zenu potresenu nacizmom koja je zaljubljena u Zidova, ali se na kraju ne uda za njega jer je to Njemacka 1939. i strah ju je da ce sve izgubit. Jedan tip iz publike mi je prisao i kaze: "Vidi se da je prije nekoliko godina bio rat u Hrvatskoj i mislim da je ova izvedba bila super". Bas mi je bilo drago kad sam to cula, napokon nesto netko zna o Hrvatskoj i ratu, a ne misle da su Srbi mucenici...Ljudi su totalno dezinformirani i misle da se pola rata u Srbiji odigralo, pojma nemaju da se sve odvijalo na hrvatskom i bosanskom teritoriju...Ugl. da se vratim na predstavu, u subotu je pijanist bio pijan, ali sam uhvatila ton iz prve, bez njegove pomoci (talent i pol, sta cu, znam da sam super). Toliko smo aplauza dobili da sam shvatila da se totalno ispalti nastupat i dobit svaku vecer cir na zelucu od treme samo radi tih silnih pljeskova. Sve tri noci smo bili rasprodani (300 mjesta u dvorani, po noci smo zaradili oko 4 i pol tisuce dolara) i dobili smo stajce ovacije...koja uzivancija...Poslije smo isli na afterparty. A zabava ljudi moji, SODOMA I GOMORA. Koji su ti Amerikanci razvratnici... U medjuvremenu sam saznala da skolom kruzi trac da sam se spetljala s ovim tipom iz mog benda kojeg u zivotu zagrlila nisam. Nek pricaju sto god hoce. Inace novosti u Hrvatskoj koliko hoces. Loki ima novog decka, kakvog mi ga je opisala cini se da su slicni. Nika je jos s Golubom, Iva s Matetom, a Natalija s Jaksom. I ja jos uvijek nemam decka. Cini se da se neke stvari nikada ne mjenjaju. Vjerojatno cu umrijet kao stara cura. A sta cu....Inace bas je sada djir maturalnih zabava, stalno si mislim kako bi mi bilo super da sam otisla na koju...Neki dan sam cijeli jedan papir onako nesvjesno ispunila sa svojim potpisom, III.a, III.a i sinulo mi je da ja nikad necu biti 3.a. Koje sranje, bas me baci u depru. Kod mene se ovaj vikend inace nije nista napeto dogodilo, bili smo na veceri u petak u japanskom restoranu i poslije toga u kinu gledali Be cool. Dobar film. Jucer sam gledala televiziju 6 sati...Ne znam kad sam to zadnji put posto ili nemam vremena ili je soba zauzeta tako da me bolila glava. Gladijatora i The Notebook, cvilila sam k'o kjeten. I jos sam procitala u novinama neki dan da je neka starica kod Ivanic grada billa dovezena u KBC Rebro sa teskom upalom pluca i umrla je i lijecnici su na rukama nasli ugrize od stakora koje su okarakterizirali tezim tjelesnim ozljedama. Zena je imala 80 godina i bila je nepokretna i sama u toj trosnoj kucici i stakori nisu imali sta za jest pa su nju jeli, a ona je sve osjetila a nije se mogla maknut posto je nepokretna...Evo opet mi se place kad ovo pisem, da covjek moze tako skoncat. Jad, tuga i cemer...

Vise me ona fuksija boja zivcira, a s obzirom da sam u depri nova boja se slaze s raspolozenjem!

Bit ce sve u redu, udat cu se za Niku Kranjcara i sve ce biti u redu. Jel' tako? Jel' tako? Ma naravno...I imat cu stan u centru New Yorka, na Manhattanu i onda...
...I ONDA JE SVIZAC ZAMOTAO COKOLADU U OMOT!

Ma naravno. Wink, wink.

Evo, nema skole ni danas, Presidents' Day je. Hvala Bogu. Ako nesto volim kod privatnih skola je to sto samo sebi odredjuju hoce li imati nastavu ili ne posto nemaju fond obveznih sati. SWEET! Pocela je Korizma prije dosta vremena. Isprva sam se odrekla puno toga, a na kraju je ispalo samo gaziranog. Imam 58 kila! NEEEE!!! Nikad u zivotu nisam imala vise od 54! Ali barem su mi cice narasle...hehehehe(malo crnog).....Bila sam kod Ariela prekjucer kao na nekom partiju pa sam ostala prespavat...Bilo je ful ok, napokon sam pila pivu, prvi put nakon dugo vremena. Vozili smo se u autu i ovaj tip, koji je jedan od najzgodniji decki u skoli, onaj polu-Talijan iz prijasnjeg posta, Matt, je sjedio tocno do mene, i kako smo svi bili stisnuti kao sardine, pita on mene je li mi ugodno. Ja govorim, ne brini, tvoja guzica je udobna. Svi su umrli od smijeha...Kad smo se vratili kod Ariela doma tvor je pospricao psa koji je usao u kucu tako da je cijela kuca smrdila, moja roba, kosa....Krepivali smo od smijeha. U jednom trenutku njegov tata sidje dolje jer smo pregorili perec u mikrovalnoj, pa je cijela kuhinja bila zadimljena i pocne pricat s nama, a svima se ramena tresu, ja se ne mogu suzdrzat nego krepivam, bio nam je okrenut ledjima i jedino je vidio Ariela, a Ariel svih nas i mi krepivamo, a on ne smije jer ce mu stari sve skuzit. Jutta gadno razbolila, cak se bila onesvijestila. Sve u svemu, bilo mi je zabavno. U 3 ujutro smo psa natocali kecapom jer to valjda istjera smrad...Nikad vise necu jesti kecap u zivotu...Cak smo se i slikali, izgledali smo kao razbojnicu sa majicama preko nosa...hehehe...Mama i tata su mu prva liga, morali su se probudit da nam pomognu oko psa i njegov tata je htio ici u ducan i kad je htio uci oni njemu MOLIM VAS NEMOJTE, DONIJET CEMO VAM STO GOD TREBATE NA VRATA i poceli sve oko njega spricat....Ja sam cijelo vrijeme bila malo suzdrzana jer ih ne poznam, ali se nadam da cu vec slijedci put biti puno opustenija...Prije toga sam bila na Lizinoj veceri u Ann Arbor (gradic u blizini) gdje smo jeli u tom nekom ful fenci restoranu koji je back in the days bio zeljeznicka postaja, jela sam tri vrste skampa i njezini roditelji su mi rekli da mogu doci kod njih kad god zazelim, i Ariel mi je isto rekao i Anisa tako da mi ne bi trebalo vise biti dosadno. Bilo je i vrijeme, ha? Danas sam bila na band practice kod Jona, bio je i Jonas i Josh, Alex nije mogao doci, bilo je ok, mislim da smo dobri. Trebamo jos ime smislit. Poslije me Jon odveo u Boarders (velika knjizara) kupiti poklon za Liz pa smo malo pricali. Imam totalno dobru intuiciju, totalno sam skuzila koja cura mu se svidja prema tome kako se ponasa oko nje (bila je na "partiju" pa smo pricale, ful simpa cura, rekla mi je da se trebamo druzit cesce) i jer je jednom prilikom rekao kako je ona zenski on. Bio je iznenadjen sto sam primjetila. A sta da kazem, zovite me Sherlock. Liz sam kupila knjigu kako postati wedding planner, posto smo jednom priliko razgovarale o karijerama pa mi je rekla da bi mozda to htjela biti. I tako i tako ima sve sto zeli (ili barem vecinu) pa mi je bilo glupo ic kupovat nesto posebno...Isprva sam joj htjela kupit kruh iz fore posto smo ja i ona jednom prilikom otisle u pekarnicu gdje imaju stvarno odlican kruh, ja sam bila jela kruh s mozarellom i cesnjakom, tako je dobar da ne trebas nista s tim. Bilo malo cudno da sam to kupila, ipak. Knjiga je ispala simpa i bas je bila sretna. Dala sam joj i cestitku na kojoj pise Happy Birthday to a friend who is always here when I need someone to talk...(u cestitci) about me! i onda sam dodala u zagradi - and Croatia!..haha...Ugl rekla mi je da je njezin brat cijeli vikend pricao o meni, valjda mu se svidjam i reko joj da me pita sto mislim o njemu i da li ona misli bih li ja otisla s njime van. Ja sam ostala kao pegla. Decko je presladak, naravno da bih, ali ja sam cijelo vrijeme mislila kako se njemu svidja Elaine, ova druga cura koja je bila na veceri osim mene i Carmen. Tako da mi je to bas uljepsalo dan. To me sjetilo na onaj rostilj prije nego sto sam otisla od kuce...VK..."tako blizu, a tako daleko" ili "zar sada kad sam te upoznao" i jos par slicnih...Good old memories...Rekla sam Arielu da mi je najbolji prijatelj ovdje i bas mu je bilo drago. Kad je. Rekao mi je da sam ja njemu isto jako dobra prijateljica, tako da je to odgovor na upitnike iz proslog bloga, no worries here. Sada idem pisat zadacu, do slusanja...:)
Love Babes!

Napokon. Sta da vam kazem nego da sam zauzetija nego sto sam to ikada bila. O Charlestonu jos uvijek nisam pisala, ali evo prilike da napisem barem dio. Dakle bila sam preko zimslih praznika kod prijateljice Dandze. Ona je isto iz Rijeke i ovdje je preko Assista, kao i ja. Nikad se nismo vidjele prije ili ista, a njezin rodjak je decko od moje najbolje prijateljice i moj dobar frend s kojim idem u razred (odnosno sam isla i ici cu ponovo). Nekad mislim da se takvi susreti dogode s razlogom. Richard mi je rekao kako je to prijateljstvo koje ce trajati...Mozda sam naivna, ali stvarno mislim da je tako. Razlog zasto sam to napisala je taj sto dosta slicno razmisljamo i kad sam bila kod nje osjecala sam kao da ju poznam puno duze od 4 dana sto smo prije toga provele zajedno u Bostonu. E da, valjda je jedina osoba koja prostaci koliko i ja....hehehe...Dakle bilo mi je SUPER! Charleston je predivan koliko i ljudi u njemu, a vjerujte mi, grad je prekrasan. Sherry i Richard cu pamtiti zauvijek kao i Grega, Amber, Andrewa, K-Hilla s kojima sam, zajedno sa Dandzom, naravno, svo vrijeme provodila. Cak smo i zid crkve pofarbali. Kul. A tek Brett...hot stuff, malo wierd, ali feferonski zgodan. Vidjela sam mjesto na kojem se prvi put zapucalo u Civilnom ratu, tocala noge u OCEANU!!!!!! po prvi puta u zivotu. Sjedili smo na plazi, a u daljini nicega....Koja ljepota. Bili smo na Festival of Lights, bilo je opet super, na veceri u ribljem restoranu gdje sam jela najbolji list ikad! Sve u svemu, svi koji su mi rekli kako je Charleston jedan od najljepsih gradova u Americi bili su u pravu. I kad je ekipa super kakve je dolje bila....Svi mi jako puno nedostaju i srce me boli kada pomislim kako veliku vecinu njih nikada vise necu vidjeti...Dakle ovih dana je bilo u skoli svakakvih sranja. Ispiti su prosli vise nego super, iz fizike sam dobila A-, matematike A+, genetike A, povijesti A- i engleskog A- sto je bilo divno, s obzirom koliko sam ucila, tako da su mi ocjene na polugodistu bile sjajne. Problem je sto sam se dosta opustila, a to ne valja...Ne moze se ovdje zivjeti na staroj slavi kao doma...Meni je problem sto sam se ja tome jako naucila. U medjuvremenu mi je cimerica bila suspendirana, pa evo price....
...dakle A FEW WEEKS AGO...
sam bila s Juttom u Cranbrook domu gdje smo gledali film. Zove mene moja cimerica u 11 na mob od frenda da ako ju mogu upisat za provjeru, jer ti mi svaku vecer moramo potpisat taj neki papir da smo u zgradi, da znaju da se nismo iskrale okolo, moramo biti sve na broju. Ona je mislila ostat tamo gdje je bila jer je bila pod gasom. Rekla sam joj da hocu ako uspijem ako ne nazvat cu je pa neka ju dovedu da se potpise jer bolje je doci pijan pa da znaju di si nego da te traze cijelu noc. Inace sam ju vec 100 puta upisla ujutro, ali ujutro nikog nije briga. I tako ja mislim ako je papir kod ove zenske koja nas nadgleda ne mogu upisat nju i jos jedni prijateljicu (jer su to popisi po katovima, a moja cimerica; ta druga cura i ja samo sve na istom katu), a ako papiri nisu kod nje super, upisat cu ih. Jutta i ja smo brze bolje krenule pjesice, a vani pola metra snijega tako da nam je umjesto 10 trebalo 20 minuta. I tako mi dodjemo, a tamo ne jedna nego dvije zenske, svaka sa s svoje strane stola. I otrcim ja brze bolje javit cimerici da ju nisam mogla upisat (to je vec bilo 11 i 25, a moras se potpisat do 11 30) i ja nju zovem, ali nitko se ne javlja. Poludila sam. Zovem ponovo javi se sekretarica. Zovem treci put javi se ona da sad ce ona doci. U tom trenutku pokuca ta houseadvisor na vrata da di je moja cimerica. Ja brze bolje slozila neki smjesak i kazem joj da je negdje u domu, da zasto? Govori ona meni da se nije dosla potpisat sto je cudno jer ako je cijeli dan u domu (nije napisala da igdje ide, to je jos jedna druga knjiga koju moras napisat ako negdje ides da u svakom trenutku znaju di si, s kim, kad ces se vratit, tko vozi i na ciji broj i adresu te mogu dobit - vrlo striktno) cudno to kasni na upis, pogotovo jer imamo razglas u domu pa kazu vrijeme je da se upisete ili te nazovu na telefon u sobi. I za to vrijeme ja poslusam poruke a ono 2 od moje cimerice…Dada, ja tebe puno volim ja sam pod gasom, pila sam puno puno gina…..druga nazovi me na br 256 678 ne 746585 ne 57686 ne 475768 (u prijevodu 5 puta mi je izdiktirala krivi br, srecom imala sam papir s brojevima uz sebe). I izadjemo Jutta i ja van iz moje sobe i dogovorimo se da ja idem njima otvorit vrata na 2. katu da udju neprimjecene, a ako netko naidje onda ce Jutta pocet njih zabavljat s prepricavanjem nekog dogadjaja, ma sta ja znam neke gluposti. I tako stojim u tom hodniku i cekam njih da dodju i cujem ja tu houseadvisoricu kako dolazi. I Juttu kako prica s njom. I skuzi ona mene kako ja nesto cekam. Taj hodnik di su vrata je prazan pa je bilo vise nego ocito da sam ja tamo da nekom otvorim vrata. I pita ona mene da sta se dogadja, ja govorim da nemam pojma, da zasto? Ona meni da je ona zbunjena. Ja na to i ja isto, nasmijem se od uha do uha i otrcim u svoju sobu nazvat cimericu neka ide na druga vrata, u suterenu. I ona tamo otidje, a ja i Jutta se dogovorimo da ona ode posto sam ja bila sumnjiva, a ja cu za to vrijeme otici na 2.kat da ometem tu houseadvisoricu jer sam mislila kako ona jos uvijek tamo ceka da se nesto dogodi. I dodjem ja tamo, a nje nema. Brze bolje otrcim do sobe da nazovem cimericu neka dodje na 2. kat vrata, kad ono Jutta dolazi. Govori mi tesko sranje se dogodilo. Juta im je isla otvorit vrata u suterenu, vidjela house advisoricu i pita ona Juttu Da li ti radis nesto sto bi te moglo dovesti u nevolju, a Jutta na to, ne naravno samo sam dosla pitat Jessicu (cura cija se soba slucajno nasla tamo) nesto iz kemije, posto imaju sat zajedno. I udje Jutta u njenu sobu i pita nesto i izadje poslje sekundu, a ova zenksa ti otvara mojoj cimerici i ovoj frendici, a za njima oblak mirisa cigareta I cuge….Nakon 10 min dodj houseadvisorica u moju sobu i kaze mi neka pripremim cimericinu pastu za zube, cetkicu i pidjamu. Ja pitam da zasto. Kaze ona meni da mi ne smije reci ali da ce moja cimerica i ova druga cura spavat u njenom stanu veceras (posto joj je stan u sklopu zgrade). Ja s ono usiljenim smjeskom promucam dobro. Meni je bilo slabo, ja sam iznad skoljke visila 5 minuta a nisam mogla povracat. I zvoni njoj telefon u sobi i zove taj frend s kojim je ona bila pila. Ej Dada di je ona. Ja govorim u uredu, razgovara sa tim zenskama. On meni govori ajme meni jesu u problemima ja govorim u dubokim govnima. Upravo je dosla houseadvisor i rekla kako ce danas obje spavati u njezinom stanu. A on meni Dada zagrli ju i reci joj da u puno volim i da mi je zao, da mi je stvarno zao. Ja govorim dobro, hocu. Bok. Naidem ti ja na tu drugu frendicu i ona ti meni govori kako su u dubokim govnima, kako su napuhale ne znam koliko. Ugl nisu ih izbacili iz sk jer su jako dobre ucenice obje, ali su bile suspendirane. Jutta i ja smo zavrsile ne razgovoru kod ravnateljice bez posljedica, s naravno dobrom lekcijom koju smo naucile. Eto. Jos jedno americko iskustvo.
Bila sam i u Washingtonu na par dana. Evo kako je bilo....
...Washington D.C.
U Washingtonu sam bila sa Model UN-om, jednim od klubova u kojem sam clan. Odsjeli smo u Hiltonu. Zamisli ha? Ugl, ja sam u Washingtonu bila kao doma. Isla sam vidjet Bijelu kucu. Strava je! Ispucala sam 30 slika, sigurno. Onda sam vidjela i Washingtonov spomenik i strazar je moprao misliti da smo teroristi, prvo janazovem mamu i pricam na hrvatski, onda Jutta nazovre pa prica ruski, i zadnji Manuel pa njemacki. Smijeh zivi. Bili smo i u U.S. Capitol, gdje Vlada ima sastanke i to, kamo Bush i Kerry svaki dan idu, ful je bilo zanimljivo. Zgrada je velicanstvena, ali kad su mi rekli da su je robovi sagradili slabo mi je doslo. Koji su ti Ameri licemjeri...Ugl ispred Bijele kuce je bila limuzina i vidjeli smo nekoga kako izlazi na stepenice pa smo ti mi u uvjerenju da je to bio Bush, samozavaravanje na djelu. Snalazim se super u gradu. Ameri imaju sve napisano tako da bi se i zadnji kreten snasao. Imali smo konferenciju, Model U.N., bas je bilo napeto jer sam ja bila zemlja u kojoj se dogadja genocid, svi su me napadali, a moj partner je bio teski nesposobnjakovic, tako da sam sve morala sama. Bilo je skola iz cijelog SAD-a, par iz U.K., Kanade, Gvineje, i Juznoafricke Republike i jos nekuda. Mi smo ti malo UN vijece, svaka skola je dobila zemlje koje treba predstavljat pa sam ja dobila Sudan. Upoznala sam ti tamo nekog Harisa koji ti ovdje zivi 10 godina, inace iz Sarajeva, 2 tipa koji su polu-Hrvati iz Pittsburga i jednog decka iz Vancouvera, prvi srednje, rodjen u Americi prica hrvatski bolje nego ja, a prica samo kad je s tatom, ili bakom i didom u Hrvatskoj gdje je svake godine samo 1 mjesec. On sve padeze tocno upotrebljava, glagolska vremena...Prica po kajkavski. Bilo mi je super, kako se kaze – sve sto je lijepo kratko traje…Sada skola I sve po starom. Jos jedno iskustvo za pamcenje!
U medjuvremenu sam otkrila i...
...hrvatsku crkvu...
koja je samo 10 min udaljena od moje skole. Na misli je bilo oko 100 ljudi, crkve je inace jako lijepa. Upoznala sam jednog tipa talijana koji je inace ozenjen za jednu od Hrvatica tamo i ispostavilo se da imaju kucu u Icicima. Koja slucajnost, ha? Icici su jedino mjesto u Rijeci gdje idem na more. Ugl, valjda bih ovu nedjelju trebala ostati na druzenju poslije mise, sto namjeravam ako mi skola dopusti. Bas mi je zao sto prije nisam otkrila St. Lucy...
....u medjuvremenu je jedna od mojih dobrih prijateljica izbacena i skole zabog konzumiranja ni ja ne znam cega...:(...Kupili smo majice na kojima pise Ja volim Caite....:(
Valentinovo je bilo super. Sama kao i prijasnjih godina, ali ova je bila drugacija ne samo jer sam u Drzavama, vec jer sam dobila svoju prvu crvenu ruzu u zivotu. Pogodite od koga. Ariela, naravno. Iako smo samo pijatelji (bar s moje strane), mozda ovo rasvijetli moje upitnike koji slijede u tekstu. Poslije toga dana sam bila u laboratoriju poslije skole i radila nekakakv pokus, kad ti dodje neki tip da sta ja radim ovdje. ja govorim da ne. On meni otkuda sam....Ja govorim da sam iz Hrvatske. Koji sam razred...Ja govorim junior....Koliko imam godina...Ja govorim 17, a on meni BI TI ISLA VAN SAMNOM? Ja sam se pocela smijat. ja njemu koliko to imas godina? on da 19. Da li on ide u skolu ovdje? On da je maturirao prosle godine...Ja sam se samo zahvalila i onako sa smjeskom mozda drugi put. I odlazi on i vice BOK! ja njemu bok a on meni nazvat cu te jednom. Bez imena, broja.....
Sutra inace idem na veceru povodom Lizinog rodjendana, pozvala je samo mene i jos dvije cure i skole pa sam bas pocascena, upoznat cu njezinu obiteljh, a i brat joj je sladak! Ima nesto s tom bracom ovdje u Americi. I cimericin brat je isto! Poslije bismo trebale ici van s Arielom, Jutta i ja. Tako da bi to trebalo bit ok. Danas sam upoznala njegovu mamu koja mi je rekla da sa ja Arielu kao hummingbird (!?) i da cesto prica o meni (again !?).
.......
Evo, tako je to bilo u posljednje vrijeme. Takodjer sam prvi puta bila na americkom partiju i bas je bezveze. Sad moram oprat robu i naucit tekst za Cabaret do sutra ujutro........HELP!

Dakle, danas je prekrasan dan. Zavrsio je prvi semestar, slijedeci tjedan su ispiti. Mogu vam reci da sam uzivala uciti genetiku, nikad nisam mislila da je to toliko zanimljivo. Sada me ceka anatomija u slijedecem semestru. Seciranje zaba i to. Fora. Sunce je obasjalo cijeli kampus. Tek sam danas primjetila kako je zapravo lijepo ovdje. Jucer mi je bio bas los dan (osim sto sam jela odlicnu Thai kuhinju). Ariel i jedan drugi frend su me pitali kako trebaju napisat sastav iz engleskog i ja sam im rekla kako sam ja mislila da trebe (u vezi formata) tako da su predali kirvu verziju. Bilo mi je ful krivo i pekla me savjest pa sam isla reci profki neka meni uzme bodove, a ne njima jer je moja krivica. Jutta mi je rekla kako mene vjerojatno pece savjest jer se Zemlja okrece. A sta cu kad je tako. Oni su bili ful zahvalni sto sam to ucinila. Meni je isto bilo puno lakse.Ugl, dok sam to govorila prijatelju Arielu kako sam isla do profke iz eng, dosao je jedan Talijan, uz Stevea najzgodniji tip u skoli i potapsao me u stilu "Dugo se nismo vidjeli". Skoro sam se onesvijestila jer je zgodan za poludit. Ariel je inace jedan od mojih dobrih prijatelja, nesto mi je jedna cura bila citala iz dlana jos prije pa je rekla kako cu imati 5 djece. Njemu je ispalo isto pa je on meni na to rekao da nam nema druge nego da se ozenimo. Ja sam rekla da nema problema, treba mi moja zelena karta. Svi su poumirali. Da vidite kakav osmijeh ima. Pa uljepasa mi cijeli dan. Ali samo smo prijatelji, i iako je bas lijep i zgodan, nesto mu fali. A uostalom muljao je sa mojom cimericom tako da ne bih mogla ni da hocu. Danas sam se druzila s tim "popularnim" curama, mogu vam reci da su simpaticne, bas su bile ljubazne prema meni. Prodavali smo kolace za pomoc zrtvama tsunamija. Ljudi su dosta velikodusni, mogu vam reci. Danas idem na hokej utakmicu, malo se socijalizirati. Bas sam sjedila u knjiznici i sjela sam do tipa do kojeg je sjedio onaj tip sa velikim nosom iz jednog od mojih prijasnjih postova (ne znam ako me pratite). Ugl kad sam sjela ovaj je sapnuo nesto ovom drugom. Kladim se da je bilo u vezi mene. Opet. Pa ja ne znam zato ti decki nemaju hrabrosti prici curama. To me stavrno zivcira. Ali eto. Ugl, danas mi je profesor iz povijesti rekao da kako ce oni bez mene slijedece godine, da me nece skola pustit doma. To bi u nekom malom postotku mozda i htjela, ali doma je doma. Prof je inace kul, zna reci na hravtskom "Pivo, molim vas". Umrla sam od smijeha, rekao je da je to sve sta treba znati za prezivjeti. Za krepat. Jednog tipa sam danas naucila hrvatsku abebcedu. Inace je jedan od rijetkih koji je zainteresiran. Pitala sam jednu od dobrih prijateljica Liz ako ce mi biti osoba za Ring Ceremony koju imaju Juniori gdje dobijes prsten skole (odnosno kupis ga, najjeftiniji kosta 199 $ pa sam ja odlucila da cu si kupit neki drugi, lijepi, ali ne tako skupi). Rekla je da hoce naravno i bas je bila odusevljena. Cak me pitala ako bih jedan dan dosla kod nje doma, ona zivi tu negjde u Michiganu. Isla bih, vrlo rado, ima zgodnog brata za poludit. Super je cura, bas je dobra prema meni, stalno mi govori kako mogu razgovarat s njom i pitati ju za savjet kad god pozelim. Prvi je Mormon kojeg poznam, takodjer. Zaboravila sam napisat da prsustvujem u toj predstavi koju organiziraju Juniori svake godine; radimo natjecanje za decke gdje ce svaki decko osvojiti neku nagradu. Kako decki trebaju napisat koga zele u style ekipi, rekla mi je Jutta da je ovaj jedan mene prvu napisao. Bas sam bila iznenedjena. Ful mi je bilo drago. Ovi drugi su svi napisali ove popularne cure. Tako da sam uzbudjena sto cu biti dio njegove ekipe. Iako se nisam bila potpisala na taj neki papir gdje se potvrdjuje da zelis suradjivati, posto je bio u Commons Room, a ja tamo idem rijetko. Tako da su mi dali mjesto u ekipi od tog zgodnog Stevea. Ali naravno, cure iz ekipe tog mog prijatelja Andrewa (ne samo da se zove kao moj brat nego jako slici na njega, svaki put kad ga vidim, kao da vidim Andriju) su odmah bile spremne mjenjati se. Mislile su da sam luda kad ne zelim biti u Steveovoj ekipi. Moje vidjenje situacije je da je bolje biti dio ekipe nekoga tko te napise prvu na papir, a ne nekome tko te uopce nije napisao. Bolje je biti prvi na selu nego drugi u gradu, zar ne?
Sada idem na utakmicu. Znam da stalno odgadjam pisanje o Charlestonu, ali pisat cu, obecavam. I stavit cu par slikica. Puno pusa!!!

Bas i nemam vremena za pisat previse, ali samo pronalazim isprike da ne ucim, a sutra imam 3 kontrolna, ne znas koji je gori...Ugl, htjela sam reci da sam danas upoznala tu jednu zensku koja je bila vice-president neke ful poznate modne kuce (kojoj se sada ne mogu sjetiti imena) i napustila je taj posao da bi mogla napraviti mir izmedju Palestinaca i Izraelaca. Cak je imala i san, kaze da je to bila vizija sa andjelom Rafaelom koja je nosila Manolo Blahnik cipele. Rezirala je tu neku predstavu koju smo danas gledali. Ugl, sjedimo mi svi zajedno u assembly hallu i postavljamo pitanja i pitam ju ja kako je obitelj njezina reagirala na tako drasticnu promjenu posla, a ona, citiram: "Svi su okretali ocima, imala sam sjajan posao, ruckovi sa Giannijem Versacijem, moj vrlo osoban i blizak prijatelj Giorgio Armani i ja cesto smo se druzili (iskljucili smo svi aferu posto je on gay, naravno)..."! Ja sam ostala PAF! Moja cimerica, do koje sam sjedila samo se glasno zaderala "Shut up!" Svi su se okrenuli prema nama. Isuse, Boze! Cijelo vrijeme smo pogadjali koji kreator joj je napravio kaput koji je nosila. Sigurno je pisalo: Za Brendu s ljubavlju, Donattela ili John Galliano...I tako smo pricali o predrasudama pa je jedan tip rekao kako njega cesto diskriminiraju jer je bogat. Mene je takav histerican smijeh uhvatio. Samo smo se pogledale u nevjerici da netko tako glup moze biti. U ovoj bogataskoj skoli ja sam ta koja bi se trebala osjecat diskriminirano...Smijeh. Danas je na povijesti Ariel pojeo pravog zohara iz lizaljke. Gnjusno. Ali nista kad usporedis sa Fear factorom gdje stavljaju stakore u mikser i rade smoothie pa popiju...Gnjusno. Trenutacno mi je Steve napet, saznala sam da sam mu se svidjala, ali naravno da nisam znala. Kad mi nitko nije rekao. (Steve je naime najzgodniji tip u skoli). J je osisao kosu. Kako smo imali Dan dijaloga danas, sudjelovala sam u Foreign Affairs session gdje smo pricali o problemima u svijetu. Slabo mi je doslo kad sam neki dan u novinama procitala da nekrofilicara u Indoneziji i tsunamijem pogodjenom dijelu Azije ima koliko hoces i da prodaju jadnu sirocad u stotinama. A Un-ovi mirovnjaci spavaju sa curicama u Kongu za 2 jaja ili komad kruha. Pa na sta je ovaj svijet spao? Doslo mi je da placem. Zato se i dogadjaju sva ova sranja. Bolje nismo ni zasluzili. Niti jedna zivotinja nije umrla. Ma nismo zasluzili ovu Zemlju, stvarno. Drugi put cu pisat o Charlestonu jer sada stvarno moram ici uciti. Pozelite mi srecu sutra, trebat ce mi. Pozdrav!

Sretna Nova godina! Puno ljubavi, srece, zabave i love zeli vam Fez!